Šetnja Budimpeštom

Svako putovanje je kao knjiga, okrećući stranice saznaješ nešto novo, a opet svatko na svoj način doživljava stvari, dakako drugačije i tako ih sprema u ladice svoga života. Ne znam jeste li razmišljali o knjigama koje ste pročitali i podijelili svoje iskustvo, vjerojatno vam se dogodilo za istu knjigu da je vaša prijateljica/prijatelj nije doživio kao i vi, ali to je i cilj jer svi imamo drugačije težnje, interese, shvaćanja pa na kraju i osjećaje.

Tako i putovanja svatko od nas drugačije doživljava i smatram da ne treba otići daleko kad toliko ljepote imo oko nas. Ovaj put bih vam željela opisati Budimpeštu, kraljicu Dunava, u kojoj sam provela nekoliko prelijepih dana, zemlju zaista divnu, raznoliku i jezika tako nerazumljiva što me nije spriječilo da se družim s ljudima i upijam njihove običaje, kulturu i tradiciju, a i kuhinju svakako.

Njezini mostovi od kojih su najpoznatiji Lanchid (lančani most), Erzsebet hid (Elizabetin most), Szabadsag hid (Most slobode), Margit hid (Margaritin most), a tu je i Piroška hid sa svojim crvenim stupovima (piroška na mađarskom znači crveno) pa ga Mađari od milja zovu Piroška hid, iako mu to naravno nije pravo ime. Budim i Pešta, dva grada spojena u cjelinu, jedan na brdu, a drugi u ravnici. Naravno Budim je na brdu do kojega možete i doći uspinjačom, dio grada koji je pod zaštitom Unesco-a.

Laganom šetnjom stići ćete do Kraljevske palače odakle se prostire prekrasan pogled na grad i mostove. U blizini Budimskog dvorca nalazi se Matijaševa crkva gdje se Sissy okrunila za ugarsku kraljicu, tu je i Ribarska utvrda sa sedam bijelih tornjeva koji simboliziraju sedam plemena koji su osnovali mađarsku državu. Također se treba prošetati i po Citadeli, utvrdi koja je branila grad i s koje se pruža neponovljiv pogled na Dunav, mostove.

I sam centar odiše ljepotom, pogotovo njegova šetačka zona Vaci utca ili Vaci ulica sa svojom najpoznatijom slastičarnicom koja datira iz 18. stoljeća. Gerbeaud slastičarnica (ili Žarbo) osvojila me svojom ljepotom, ali i ne i okusom. Puno bolje kolače jeli smo u malim caffeima u pokrajnjim uličicama, pogotovo njihovu dobošicu, a rigo janči je izgleda i tamo samo legenda o ljubavi pijanista i supruge belgijskog princa jer od velike ljubavi ostade legenda i kolač.

Osvojila me njihova ljubaznost i dobrodušnost. Kako se bližio Božić, šetali smo i Božićnim sajmom, pili kuhano vino s klinčićima i jeli pečene kobasice s ljutim kupusom i uz to još prženim, ali iznenađujuće finim crvenim papričicama, a sve "zalijevali" finim tokajcem koji se točio iz velikih bačvi. Njihovi gulaši jako su fini uz dodatak papričice (ali nemojte pretjerivati), guščja pašteta koja se izvozi ili paprikaši, koje iako ne volim, no mogu reći da sam uživala i u okusu i u mirisu. A možda me je i opila muzika ili vino...

Da ne zaboravim spomenuti i metro je jedan od najstarijih u Europi, jako dostupan brzo će vas odbaciti od jednog kraja grada na drugi.

U blizini Vaci ulice nalazi se i bazilika sv. Ištvana, jedina crkva na svijetu koja na oltaru nema Isusa, već kralja Ištvana koji je katoličanstvo donio u ovaj kraj Europe i koji je ljude obratio na katoličku vjeru. Zaista veličanstvena crkva, kako izvana tako i iznutra. Prošetali smo se i do sinagoge, najveće u Europi, zaista lijepe koja vas ostavlja bez daha iako sam u prvi trenutak pomislila da je to džamija, zbog maursko-bizantskog stila u kojem je građena.

Budimpešta je i termalni grad, ima preko 100 termalnih izvora tople vode, danas je jedan od vodećih spa gradova u Europi. Tu se svakako osjeća utjecaj Turaka koji su većinom i sagradili toplice u većem dijelu grada. Jedne od najpoznatijih su svakako Secheny toplice u blizini Trga heroja koji se smjestio na kraju Andraži ulice. Trg heroja veličanstven u svojoj veličini i ljepoti sagrađen u čast proslave obljetnice 1000. godina dolaska mađarskih plemena na današnje tlo, a pod vodstvom Arpada, prvog kneza, čiji se i kip nalazi u podnožju s ostalih šest konjanika koji zajedno s Arpadom predstavljaju vođe mađarskih plemena.

Preko puta Trga smjestio se i Nacionalni muzej Mađarske koji nas je počastio izložbom Two centuries of Italien masterpieces u kojoj smo uživali skoro četiri sata, ali i to nam je bilo malo da se upoznamo s Botticellijem, Bellinijem, Leonardom, Tizianom, Veroneseom. Laganom šetnjom došli smo i do Poljoprivrednog muzeja, prekrasnog izdanja u čijem se vrtu skriva spomenik Anonimusa, čovjeka koji je zapisivao mađarsku povijest, a čiji identitet nisu nikada saznali.

Grad, toliko divan i lijep, doista smo uživali, šećući, vozeći se Dunavom ili samo sjedeći na klupi. I zaista ima još puno toga lijepoga, a što sam vjerojatno zaboravila i to prepuštam vama. Otkrijte Budimpeštu na svoj način okrećući stranice kako to vi želite.

Ovu malu pričicu posvećujem osobi meni dragoj koja mi je jednom rekla da je tu provela najljepše dane svog života i da se nada da će se bar jednom vratiti, a ja se nadam da sam je, barem na trenutak, vratilu u tu lijepu prošlost.

Autor slika: zazu